Sami u virtualnom dvorištu

Uzmimo bilo koji normalni radni dan u toku sedmice. Zadnji čas u školi nekako se provuče, a onda između 13 i 14 sati, u dječijim sobama, pale se kompjuteri. Tek iz škole, a već se traži ko je online. Facebook je najpopularniji. Ko je online, pokraj njegovog imena na ekranu, pokazuje se jedna zelena malo veća tačka. To je prozivka bez prozivanja. Usput, pogleda se koji novi video na You tube, a onda kreće sa prvim chatom.

Današnja generacija između 9 i 14 godina spada u generaciju „digital natives“, rođenih sa kompjuterom. Toj generaciji je razumljivo da svako ima mobitel, da se novine čitaju preko interneta i da se muzika skida sa interneta, a ako se ne zna nešto iz zadaće, progoogla se internetom. Danas se ova generacija bolje snalazi na internetu, nego u školskom dvorištu, jer to je jedan uzbudljiv prostor, u kome se svako za sebe, sam može kretati i informisati. To je jedan paralelni univerzum, u kome se ima osjećaj da si sam sa sobom, u kome je jedinka najčešće prepuštena sama sebi. I nije rijetkost da mnogi od tih, ponekad, kad daju vlastite podatake, upišu koju godinu više, ili postave sliku na kojoj izgledaju malo „stariji“.

Istraživanja koje je na nivou EU provodio EU Kids Online, pokazuju da se jedan veći dio ove generacije već susreo sa neugodnostima na internetu, u prvom redu sa pornografskim sadržajima, sa neželjenim seksualnim vijestma, slikama i ponudama, sa tzv. cyber mobbingom, ili, što je još teže, sa zloupotrebom ličnih podataka, i to na stranicama, koje su tako konstruisane, da djeca na njima i provode najviše vremena. Mogućnost starosnog ograničenja za posjetu pojedinim stranicama na internetu nema, a ako je ponegdje i ima, onda se ona može vrlo lako izbjeći, promjenom godina starosti u profilu. Mnogi ni ne znaju da je korištenje njihovih ličnih podataka i manipulacija ličnim podacima, prema svim važećim zakonima u EU, a takođe, i u BiH protivzakonita i kažnjiva, i da u slučaju zloupotrebe postoji mogućnost da se pokrene postupak tužbe. Ova oblast je kod nas tek nova, a sa problemima u njoj tek se počinjemo susretati.

U Evropi se trenutno vodi velika borba protiv tzv. internet mobbinga, kada omladina i djeca bivaju psihički maltretirani i terorizirani od svojih vršnjaka. I što je najgore, roditelji i nastavnici u školi, ne znaju ništa o tome, ili saznaju tek kad se nešto desi. Jer, i roditelji i nastavnici spadaju u generacije koje nisu rasle sa internetom, i nije rijedak slučak da o mogućnostima interneta nemaju pojma. Roditelji su tu najčešće u dilemi, šta raditi.

S jedne strane, znaju da se život njihove djece ne može zamisliti bez interneta, i žele u svemu tome, zbog vlastitog neznanja, svojoj djeci prepustiti punu slobodu. Neki roditelji kažu da nemaju vremena pozabaviti se s tim, a drugi opet, naivno, smatraju da se putem interneta samo pišu bezazlene porukice. A ako u nekim slučajevima dođe do spora oko korištenja interneta, onda se to najčešće završi sa samo sa vremenskim ograničenjem njegovog korištenja.

Većina roditelja ponaša se upravo tako. Oni znaju samo koliko dugo njihovo dijete sjedi za kompjuterom, a o sadržaju stranica koje im djeca posjećuju nemaju pojma, i u tome svome djetetu prepuštaju potpunu odgovornost. Mnogi su neupućeni u pojmove ,kao što su: privatna sfera ili zaštita osobnih podataka, i ti pojmovi im ne kazuju skoro ništa, ili im nisu upošte jasni.

A mala djeca klikaju kroz mrežu, dobijaju smajlije i treptajuća srca, dobijaju mailove od nepoznatih ljudi i često upadaju u zamke.

A sve to u pola tri popodne u sred srijede dječije sobe.

Ponašanje djece, omladine i odraslih na internetu, na nivou EU, biva kontinuirano praćeno. Reprezentativna studija JIM iz 2009 godine pokazuje da. u međuvremenu. čak 90 posto omladine koristi internet, prije svega kao sredstvo komunikacije. Studija EU Kids Online opet pokazuje da je svako osmo dijete već doživjelo loše iskustvo preko interneta, kroz koje se srela sa pornografijom ili bilo uvučenom uz mobbing.

Podaci iz Njemačke pokazuju da je u toku 2010 godine mnogostruko porastao online kriminalitet, koji se, u prvom redu, odnosi na zloupotrebu ličnih podataka. Analiza, takođe, pokazuje da djeca i omladina puno lakše postaju žrtve internet kriminalaca, ukoliko ih njihovi roditelji ne kontrolišu u aktivnostima na internetu.

Evropska unija je već startala sa Safer Internet Programmom, koji je, u stvari, jedna inicijativa sa više pojedinačnih projekata i jednim godišnjim sigurnosnim danom, safety, day.

U Evropi i u svijetu je to tako.

A kod nas?

Smail Špago