Cancun je samo jedan sretan start

Kompromis iz Cancuna neće niti spasiti ni popraviti klimu u svijetu, ali će, na neki način, izliječiti rane iz Copenhagena, gdje je, prije tačno godinu dana, ista konferencija završena u opštem haosu i neredu, bez ikakvih rezultata i zaključaka. Da se ovog puta konferencija u Cancunu, kojim slučajem, završila sličnim ishodom, bio bi to kraj pregovaranja o klimi pod pokroviteljstvom Ujedinjenih nacija. Pod ovakvim pritiskom prvo su popustile novi najveći svjetski proizvođači ugljen dioksida: Kina, Brazil i Indija, uz jednog već od prije poznatog, SAD. Ovim sporazumom, ove zemlje su se, u prvom redu, odrekle demonstracije sile. Desilo se po prvi put u istoriji UN, da su sve učesnice konferencije potpisale dokument, kojim se ne smije dozvoliti zagrijavanje zemljine kugle za više od 2 stepena.

Postignuti sporazum podrazumijeva i stvaranje takozvanog „Zelenog fonda za klimu”, kojim bi se pružila pomoć siromašnim zemljama u zaštiti tropskih šuma. U tom smislu, Sporazum potvrđuje raniji cilj, prikupljanje 100 milijardi dolara godišnje za pomoć siromašnim zemljama, do 2020. godine. Bolivija je postavila primjedbe na sporazum, jer je smatrala da se u tekstu sporazuma premalo zahtijeva od razvijenih zemalja, kad je riječ o smanjenju emisija gasova s efektom staklene bašte.

Postizanje dogovora je omogućilo da se do 2011. godine odloži rješavanje nesuglasica između bogatih i siromašnih zemalja oko budućnosti „Protokola iz Kyota”, koji obavezuje 40 razvijenih nacija da smanje emisije štetnih gasova do 2012. godine.

Sporazum ne sadrži odluku o produženje važnosti „Protokola iz Kyota” nakon 2012. godine, ali sprječava kolaps pregovora o klimatskim promjenama i omogućava skroman napredak na zaštiti čovjekove okoline.

Od sastanka u Cancunu se nije mnogo očekivalo, posebno nakon neuspjeha prošlogodišnjeg samita UN o klimi u Copenhagenu, gdje se nije uspjelo postići obavezujući sporazum za borbu protiv širenja poplava, suša, nepogoda, toplotnih talasa i rasta nivoa mora, čiji je uzročnik globalno zagrijavanje.

Međutim, za popravak globalne klime, ovaj Sporazum još uvijek ništa ne znači, jer nema pojedinačnih ugovora, kojima bi bila tačno određena količina ugljen dioksida, koju bi svaka pojedina zemlja morala smanjiti. Rasprava o tome biće vođena tek na narednoj konferenciji o klimi, koja je planirana za 2011. godinu u južnoafričkom Durbanu. Prava borba oko zaštite klime time je zapravo tek započela.

U tome smislu, Cancun nije happy end, nego tek jedan sretni start.

Smail Špago