Autorska prava? A, u tor s pravima više!!!

Dok vam ovo pišem, slušam „Ziggy Stardust“, album od Davida Bowiea, takođe skinut s interneta. Budući da ne mogu istovremeno biti koncentrisan na pisanje i na gledanje, na dvd-u mi stoji pauzirana posljednja epizoda South Park- „Crème Fraiche“, koja je, pogađate već, : skinuta s interneta. Na nogama su mi "ponos američkog urbanog života", original All Star, ili po naški - starke. Original američke, proizvedene u Kini. Hm, kako ova prethodna rečenica djeluje zbunjujuće, zar ne? Još ako u to upletemo i drugog američkog giganta, Nike, koji je 2003. godine kupio All Star, a takođe, je sav svoj proizvodni potencijal prebacio u sweat shopove na Dalekom istoku, dobijamo definiciju da je All Star američka kompanija, koja je kupljena od druge američke kompanije (tako reći „usisana“), a čiji se proizvode prave u Kini.

Kako je tek ovo zbunjujuće, a? Plus, mala napomena - ne znate šta su sweat shops? To vam dođe slično kao i ovo naše balkansko potucanje po slabo plaćenim poslovima, od butika preko kladionice do pekare, u 99,99 posto slučajeva sa neplaćenim prekovremenim radom i često bez ikakve socijalne i zdravstvene skrbi. Slično, samo još gore. Sličnost bahatih Nike gazdi i domaćih polupismenih bahatih vlasnika kladionica i pekara je u famoznoj rečenici „Ako ti ne odgovaraju uslovi, doviđenja. Ako nećeš ti za ove pare, ima ko hoće“. Prevedeno na naš jezik - fukara si, koja od čemerne plate koju ti dajem, jedva plaća hranu i krov nad glavom. Postoji i fukara koja i to ne može sebi da priušti. I od goreg ima gore, pa ako hoćeš da zamijenite mjesta, bujrum.

Nešto sumnjam da će vlasnici All Star korporacije, Bil Gates, koji posjeduje tzv. autorsko pravo na ovaj program pomoću kog vam ovo pišem, David Bowie, ili Trez Parker &Matt Stone, ostati na ulici, skupa sa svojim porodicama, gladni i žedni, jer im jedan Tozza nije platio program, album ili cd sa serijom. Sumnjam da će im čak i praunuci spasti na prosjački štap ukoliko dotični do kraja života ne zarade više ni jedan jedini dolar.

Pa čemu onda zgrtanje još većeg i većeg bogatstva? Ne znaju ni oni sami. Možda im to diže onu stvar, da izvinete, kad pogledaju broj nula iza zareza na svom računu. Obično nule rađaju nule. Nula na računu, nula iz društvenog života. Šta mislite da li je David Bowie ikad sjedio kući i rekao - hm, mogao bih večeras da zovnem ekipu i da odemo na koncert Pink Floyd?! Nije, naravno. Jer, kad Bowie odluči otići na koncert, to podrazumijeva angažovanje ekipe tjelohranitelja, utvrđivanje maršute kojom se ide, do đavola - čak i angažovanje antiterorističke jedinice. I sve to da bi on sjeo u ložu, iz koje sterilno posmatra koncert kao da ga gleda kući na velikom plasma TV-u. Gdje je tu uzbuđenje? Gdje je tu odlazak na šank po pivo i guranje do prvih redova? Nema ga. Ja se ne bih mijenjao s njim.

A i Bowie i ostali iz ovog teksta žive od autorskih prava. Jadničci. Mi bezobraznici im
otimamo hljeb iz usta skidanjem „piratskog“ sadržaja. Baš smo pokvareni. I još smo uz to - pirati? Kakva etiketa. Riđobrati Tozza, ah kako to romantično zvuči. Gusar, koji pljačka zlato kraljeva, topovima napada brodove i kolje nedužnu posadu. Zvuči li vam to čak i metaforički isto kao neko ko u cilju sopstvenog obrazovanja i boljeg poznavanja opšte kulture, sa interneta skida softver, muziku, filmove, knjige i stripove? Pirat sam, jašta. Gdje mi je povez oko oka, hm...a onima koji odbijaju da mi ustupe svoj softver besplatno, vežem ruke i stavljam na dasku smrti pa ih bockam mačem dok ne skoše u okean prepun ajkula. Ukoliko postoje Rastafarijanci iz BiH, oni bi na sve ovo sigurno rekli „Jašta, man“.

Uostalom, ne skidam Windows s neta, pa ga podvaljujem tehnološki nepismenom komšiji kao original u pola cijene. Ne narezujem filmove da ih prodajem po ulici. Ne prodajem Adobe softver preko oglasa. Ono što radim je - skidam Windows i instaliram ga komšiji besplatno naravno. Dijelim filmove, muziku i softver svima kojima to treba. To je Kropotkin odavno nazvao „mutual aid“. Ako ne znate ko je kropotkin, trk na wikipediu. Barem je ona besplatna.

Autorska prava?

A, u tor s pravima, više! Zašto onda ti vrli zagovornici autorskih prava danas ne plaćaju potomcima Meuccija autorska prava na korištenje telefona? (a ne A.G. Bella, pošto ga nije on izumio). Pa da se od svakog na svijetu uzme po pola dolara mjesečno na ime autorskih prava i isplati Meuccijevim potomcima, u roku godinu dana bi bili među najbogatijim ljudima na planeti.

A šta je sa strujom? Svi je koristimo, pa hajde onda da Teslinim potomcima svakog mjeseca plaćamo po pola dolara na ime autorskih prava, umjesto odvratnim monopolističkim preduzećima elektro privrede u načim zemljama. Što da se od naših para bogati neki zadrigli direktor preduzeća koji veze s Teslom nema?!

Zašto se ne poštuju moja autorska prava? Ja sam autor sopstvenog života i od mene, kao od poreskog obveznika, je finansirano toliko i toliko telefonskih kablova. Od mog komšije, takođe, toliko. Od onog na drugom spratu još toliko, i tako u nedogled. Pa čija je telefonska mreža, naša ili državna? Ko je platio? Odavno smo je otkupili svojim parama, ali i dalje nije naša. Šta je s našim autorskim pravima? Šta je sa pravima na slobodan život? Zašto nekima treba viza, a nekima ne? Je li nam to „naša borba dala“ u svim dijelovima svijeta? Da neki budu „jednakiji od drugih“?! Ne zaboravite da je u Orvelovoj životinjskoj farmi ova rečenica izgovorena upravo od usta jedne svinje! A svinje nam kroje autorska prava...

Ja ću i dalje da kršim „A-U-TOR stoko“ prava. Neću da budem u toru. Nisam ovca, iako su oni- svinje. Kršite ih i vi. Toliko je besplatnog sadržaja dostupno, da je potrebno samo malo više surfovanja kako bismo se bolje informisali. A obrazovan čovjek je najveći protivnik upravo ovog sistema, koji nam autorska prava nameće.www.warez.bb.org , www.projectw.org, www.warez.com ,www.piratebay.org.

Skidajte, skidajte, skidajte. Sjetite se Orvelove „1984“. Naša prava su ugrožena.

Ne dopustite svinjama onakav kraj...