Čekaj me u prašini

Izabran je za dobitnika Nobelove nagrade za mir 2010. godine za „dugoročne i nenasilne napore u provođenju ljudskih prava u Kini“. Kineske vlasti oštro su negodovale zbog toga i vršile diplomatski pritisak na brojne države u svijetu, kako bi se bojkotovala dodjela nagrade.

Onemogućen mu je dolazak na dodjelu nagrade, kao i njegovoj porodici i prijateljima. Prvi je Kinez, koji je dobio Nobelovu nagradu, a da boravi u Kini. Četvrti je u istoriji, koji je dobio Nobelovu nagradu za mir, za vrijeme boravka u zatočeništvu.

Pjesmu Čekaj me u prašini napisao je 9. aprila 1999. godine. Na njemački ju je preveo Martin Winter, koji je jedan od prevodilaca njegove biografije: „Žrtvovana sloboda“ od Bei Linga.

Čekaj me u prašini

napisao: Liu Xiaobo
(za moju suprugu, koja me čeka)

Ne preostaje ti ništa drugo
Nego da me čekaš u prašini
Sloj po sloj
Prašina ce ispunjavati sve ćoškove.
Zavjese ostavi zatvorene
Kako ni sunce ne bi smetalo prašini.

Na knjigama u regalima i slova će nestati u prašini,
Šare na tepihu prekriće prašina.
Kada mi pišeš,
da olovkom rado šaraš po prašini
tzrnca prašine mi tada direktno paraju oči.

Ti sjediš tu po čitav dan
ne želiš ni hodati okolo,
Da tvoje stope ne povrijede prašinu.
Ti dišeš tiho i mirno
Pišeš istoriju tvojom šutnjom
U vremenu koje guši.
Samo ti prašina ostaje još vjerna.

Prašina ispunjava
Tvoj pogled, tvoj dah, tvoje vrijeme.
U tvojoj duši
dan za danom kopa jedan grob,
djelić po djelić
počevši od stopala pa do grudi i do grla.

Ti znaš da ti je grob
najbolje utočište
Niko te neće smetati
Kada tamo budeš čekala na mene.
Tvoja povezanost sa prašinom je nešto posebno
U tami prigušene tišine,
Čekaj me, molim te, čekaj na mene.

Čekaj me u prašini,
izbjegavaj sunce, strujanje vazduha,
dok te prašina potpuno ne pokopa.
Usni u prašini,
da se ne probudiš,
dok se ja ne vratim,
obriši prašinu sa kože i sa duše,
i uzdigni se kao kroz neko čudo.

Pripremio i prevod sa njemačkog: Smail Špago