Univerzitet „Džemal Bijedić“ vratit ćemo na stare staze slave

Prema našim saznanjima, Vi ste najmlađi rektor u BiH. Kako prihvatate ovu funkciju i koji su Vam prioritetni zadaci?

„I za vrijeme kada je rektor bila Suzana Bubić, ja sam bio imenovan za prorektora za naučno-istraživački rad, ali sam ubrzo podnio ostavku, jer sam shvatio da ne mogu biti dio tog menadžmenta iz razno-raznih razloga. Prihvatio sam da budem rektor u ovom mandatu iz razloga što sam uvidio da Univerzitet ima potencijala, da bude nešto više nego što je trenutno. Imao sam sreću da izaberem saradnike i da oni prihvate pozicije prorektora. Radi se o kvalitetnim ljudima, koji su se već pokazali u ovih nešto više od mjesec dana. Profesorica Đulsa Bajramović je prorektor za naučno-istraživački rad, docent dr. Aner Žuljević je prorektor za finansije, docent dr. Maja Popovac je prorektor za međunarodnu saradnju i docent dr. Senad Rahimić je prorektor za nastavu. Ova ekipa je dokazala agilnost i istrajnost u izvršavanju svega onoga što se dogovorimo. Radimo kao jedan tim i s ponosom mogu reći da su rezultati već vidljivi. Uspjeli smo da vratimo onih 10 posto na plate zaposlenika, što je prije nešto više od godinu dana bilo odbijeno. Uspjeli smo da se izborimo za sredstva u rebalansu budžeta Grada Mostara i u rebalansu budžeta Hercegovačko-neretvanskog kantona. Obavili smo veliki broj posjeta, od predstavnika najnižih organa mjesnih zajednica do predstavnika grada Mostara i HNK, obišli smo više načelnika opština. Posebno bih izdvojio načelnika opštine Jablanice, gospodina Salema Dedića, i veoma smo zadovoljni njegovim odnosom i stavom prema Univerzitetu. Obavili smo razgovore sa čelnim ljudima BH Telecoma, HE na Neretvi, iduće sedmice imamo razgovore sa najvišim dužnosnicima na državnom i federalnom nivou, sa liderima najvećih političkih stranaka u zemlji, sve s ciljem da promovišemo poziciju Univerziteta, njegove potencijale i njegovu misiju i da zajedno ustrajemo na profiliranju ovog državnog Univerziteta u nešto što mora biti. Jer, Okvirnim zakonom i Bolonjskim procesom, i procesom akreditacije Univerziteta, koji slijedi u avgustu ove godine, univerziteti moraju ispuniti vrlo stroge kriterijume. Mi, bez pomoći države, to ne možemo uraditi, mada smo, po meni, već učinili značajne korake na unutrašnjoj stabilizaciji, na pravljenju univerziteta funkcionalnom organizacijom, iskorištavanju unutrašnjih rezervi koje su bile opterećenje za njegov rast i razvoj. Uspjeli smo i poboljšati status univerzitetskih profesora, koji su, da nikog ne uvrijedim, bili do sada na nivou učitelja u osnovnim školama. Nadalje, želimo da Univerzitetsko-sportsko-rekreativni centra u Sjevernom logoru učinimo takvim kampusom, koji će samo iskoristiti svoje potencijale i svoju pozicioniranost, jer prema ocjenama relevantnih ljudi, nema kampusa u regiji koji je pozicioniran na tako kvalitetan način, ali je to sada, nažalost, u jako lošem stanju. Već se radi nekoliko projekata, od projekta saobraćajnica, partera, hortikulturnih površina, rekonstrukcije eksterijera Rektorata, koji će poprimiti formu austrougarske građevine. Planiramo uskoro početi sa izgradnjom modernog Amfiteatra, gdje će se obavljati promocije studenata, prostore za promocije doktoranata i magistranata, zatim jedne galerije za izložbe. Puno toga imamo u planu da uradimo, a pristiže nam i veliki broj zahtjeva sportskih organizacija, udruženja i pojedinaca za dobijanje saglasnosti za pravljenje i balona i montažnih dvorana i drugih sadržaja, ali ćemo to raditi na jedan organizovan način, u skladu sa predloženim Regulacionim planom. Posebno želim istaći da imamo veliko razumijevanje na lokalno i drugimm nivou za ono što planiramo uraditi. U tome smo potpuno jedinstveni, iako moram priznati da ima malih otpora ovom procesu iz uskih interesa, jer ljudi ne mogu da shvate da je proces integracije došao. Očekuje nas dosta posla, jer se fakulteti moraju prestruktuirati, kako bi do 1. septembra ušli u integrisani sistem univerzieta sa što manje obaveza, mada će fakulteti sva svoja kreditna zaduženja, koja nisu mala, predati Univerzitetu. Ekonomski fakultet predaje Univerzitetu svoj udio u kreditu, u iznosu od oko pola miliona maraka i još neki drugi fakulteti imaju slične aranžmane, ali će sve to uspjeti, po našim procjenama, da amortizuje integrisani Univerzitet. U stvari, mi nemamo druge alternative, jer je proces integracije Univerziteta, po odluci Savjeta, već davno trebao biti završen. Ove sitne otpore, za koje neću reći da su odraz lošeg razmišljanja ljudi, već pojedinci jednostavno zaboravljaju nešto što je neminovno i što je za njihovu korist u budućem periodu“.

Za optimalan rad Univerziteta, kolika su potrebna godišnja sredstva?

„Univerzitet trenutno od HNK, na ime granta, jer kanton, još uvijek, nažalost, nije preuzeo osnivačka prava što je bila obaveza potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma, dobija oko 3 miliona KM. Kao i svi ostali univerziteti u BiH, i mi imamo svoje prihode, koje ostvarujemo od školarina, projekata i nekih drugih aktivnosti. Mi smo procijenili da je, zbog procesa akreditacije i jednog normalnog statusa i standarda zaposlenika univerziteta, koji će opet biti niži nego na ostalim visokoškolskim institucijama u zemlji, neophodno da u 2011. godini HNK izdvoji oko 5,5 miliona KM. To se, na prvi pogled, možda čini velikim povećanjem, ali je to mimimum. Pogledajte primjer Tuzle, koja izdvaja velike milionske iznose za kapitalne projekte svog univerziteta, da ne spominjem druge institucije. Sveučilište je dobilo podršku od Vlade Republike Hrvatske uod 100 miliona maraka za proces izgradnje objekata, koji su već bili u odličnom stanju. Za to vrijeme, mi smo, bukvalno, otišli u barake, ali su se, zahvaljujući trudom i angažovanjem ljudi na Univerzitetu napravili određeni objekti, ali je to dalekod od onoga što standardi i proces akreditacije univerziteta zahtijeva“.

Na Univerzitetu „Džemal Bijedić“ studira dosta mladih ljudi iz drugih kantona. Imate li konkretnu finansijsku pomoć od tih kantona?

„Imamo studente, ne samo iz susjednih kantona, već i iz susjednih država, posebno iz Srbije, Hrvatske i Crne Gore. Najveći broj studenata je iz Srednjebosanskog kantona i tu je prisutan jedan veliki nonsens. Sveučilište od SBK dobija oko milion maraka, a naš univerzitet ne dobija ni jedne marke, iako kod nas studira oko 600 studenata sa područja Srednjebosanskog kantona. Uskoro idemo na razgovore kod premijera Salke Selmana, da ga upoznamo da ne želimo ništa drugo osim jednakog tretiranja Sveučilišta i Univerziteta Džemal Bijedić. Vjerujem da ćemo za naš zahtjev dobiti i podršku najviših federalnih i državnih organa da uđemo u taj proces ravnopravno. Duboko sam ubijeđen da će ove i druge planirane aktivnosti napraviti revolucionarno novo stanje, koji će nam omogućiti izgradnju novih objekata, uređenje hortikultne površine, sportskih terena. Moram s ponosom reći da će ove godine početi izgradnja velikog terena sa vještačkom travom, u neposrednoj blizini zgrade Rektorata, i tu sam siguran da ćemo imati saradnju, na bazi zajedničkih interesa, sa BH Telecomom, HE na Nerevi, jer će to igralište moći koristiti i njhovi radnici, ali i građani Mostara.

Razmišljate li o ukidanju nekih studija i otvaranja novih na Univerzitetu?

„Menadžment Univerziteta na svojim sastancima, koji se održavaju dva puta sedmično, analizira, uz ostalo, i sadašnji nastavni plan i program, odnosno studijskih grupa po fakultetima. a na bazi broja studenata i potreba drujštvene zajednice, idemo u određene korekcije. Recimo, na Fakultetu humanističkih nauka, Nastavničkom fakultetu i drugim već su napravljene procjene, pa su neke grupe zaustavljene, a otvaraju se neke druge grupe. Fakultet za poslovni menadžment će za akademsku 2011/12. godinu ozbiljno mogućnost otvaranja nekih novih studijskih grupa, za koje društvena zajednica ima potrebe.

Vraćamo se na aktuelno mostarsko stanje podjela u svemu i svačemu, pa i u visokom školstvu. Postoje li, po Vama, mogućnosti da Mostar u dogledno vrijeme dobije jedinstvenu visokoškolsku instituciju?

„Kazaću svoj lični stav. Čak i u nekim manjim sredinama, postoje dva i više univerziteta. Univerzitet i Sveučilište djeluju u relativno malom gradu i mi te procese ne možemo predvidjeti, niti oni od nas zavise. Nama je najbitnije da imamo što korektniju međusobnu saradnju. Mogu reći da smo, u posljednjih mjesec dana, realizovali nekoliko zajedničkih projekata. I ubuduće ćemo, u akademskom smislu, željeti jednu korektnu saradnju u interesu obje institucije“.

Iz svega ovoga što ste kazali, nameće se vjerovanje da se Univerzitet „Džemal Bijedić“ vraća na one stare staze, još od osnivanja, februara 1977. godine, kada je ubrajan među najbolje visokoškolske institucije u Jugoslaviji.

„Meni je, iskreno rečeno, puno srce u ovih mjesec dana, iz jednostavnog razloga da radim sa izuzetno dobrim timom, s kojima se odlično slažem, jer svi imamo veliku želju da Univerzitet opet bude ono što je bio i prije rata. Već sada se vide i osjećaju rezultati takvog pristupa radu, jer na lijep i odlučan nastup počinjemo sa realizacijom zacrtanih planova i želja. Želimo da Univerzitet bude stjecište višeg intelektualnog ranga i mjesto gdje će ljudi moći da se razvijaju i da budu uzor svima drugima“.

Da malo skrenemo na sporstki teren. Nedavno ste izabrani za člana Predsjedništva FK Velež, ali ste odmah potom i podnijeli ostavku. U gradu se već špekuliše da je to odraz sukoba u Predsjedništvu kluba, između SDP-a i SBiH. Hoćete li objasniti pozadinu Vaše ostavke?

„To apsolutno nema nikakve veze s tim pričama. Ja imam izuteno dobre odnose sa ljudima iz svih političkih opcija. U krajnjem slučaju, ja više ood tri godine nisam politički aktivan i ne postoji bilo kakva moja veza sa SBiH ili SDP-om. Obećao sam da ću i dalje pomagati Velež, a posebno želim naglasiti da sam u izuzetno dobrim odnosima sa Nerminom Nikšićem, koji je jedna od bitnih osoba u sadašnjem rukovodstvu Veleža. Ponavljam, nema nikakvog sukoba sa pojedincima iz novog rukovodstv a Veleža. Da budem jasan: ja ostavku nisam ni podnio. Na prvi sastanak novoizabranog Predsjedništva došao sam i jasno rekao da dva velika projekta, projekat Univerziteta i Veleža, jedan čovjek ne može raditi .Opredijelio sam se za Univerzitet, jer je ovo moja budućnost i želim maksimalno da se predam funkciji koju obavljam, jer želim da, sa menadžmentom, ostvarim sve ono što smo planirali. Ne mogu kvalitetno raditi na dvije stolice, a moja podrška Veležu nikad neće izostati. Zato bih molio sve da, konačno, shvate da ja tri godine nisam politički aktivan.

Ima li Velež šansi da ostane u premierligaškom društvu?

„Ima, tim prije što su u rukovodstvo došli kvalitetni ljudi, kvalitetan trener, koji su garancija da će Velež uspjeti u svojim željama. A u nekom budućem vremenu, kad završim svoju misiju na Univerzitetu, pokušaću, zajedno sa ljudima i iz sadašnjeg rukovodstva, još jednom da Velež vratimo na evropsku scenu.

Razgovarao: Fazlija Hebibović