Prosvjedna rekreacija

Pored zanimljivih pjesama, duhovito bude i zajebavanje policije, novinara i ostalih, koji po službenoj dužnosti prate kolonu. Ruta šetnje je uvijek nenajavljena, kako organizatori kažu „spontana“, ali zna se desiti da se prosvjednici razdvoje u više skupina, i različitim putevima stignu do istog odredišta, što zna dosta namučiti njihove pratioce.

Međutim, samo biti duhovit je premalo da bi se ovi prosvjedi shvatli ozbiljno, i to je razlog što je iz dana u dan na cestama sve manje šetača. Od početnih respektabilnih 5000 ljudi, danas se svelo na samo nekih stotinjak, doduše svih dobnih skupina, ali, ipak, premalo za ozbiljniju vijest u Dnevniku. Iako je malo ljudi koji se neće složiti sa konstatacijama da se živi loše, vjerovatno lošije nego i za vrijeme rata, da je budućnost zaista siva, da ulaskom u EU Hrvatska više gubi nego dobija ipak većini ljudi i dalje ne pada na pamet izaći na ulice.

Nekoliko je razloga za to.

Odlučivši se za dinamičke, umjesto statičkih prosvjeda, organizatori su se u startu rješili i ono malo penzionera što bi još, nakon 20 godina srozavanja njihovog standarda, imalo volje i snage danas prosvjedovati. Također, teško da ćemo među šetačima naći i glasače HDZ-a i SDP-a, barem ne one koji su se javno opredjeljivali za koga će glasati. Teško je priznati sebi, a objasniti okolici zašto danas želiš rušiti nekoga koga si zaokružio na listiću prije samo tri godine. Ljudi su vjerojatno zamoreni i stalnim porukama PROTIV, protiv svega, a ni za što.

Nema nekog određenog vođe koji će suvislo objasniti smisao prosvjeda i pravac kojim bi se krenulo nakon rušenja Vlade, svi su loši, i idemo ih ocrniti je jedina smislena poruka dosadašnjih okupljanja. Također su obeshrabreni učinkom zadnjih velikih protesta zbog građenja modernog shoping centra u povijesnom dijelu Zagreba. Dotični centar, naime, upravo ovih dana, uz svu silu reklama na svim medijima otvara svoja vrata, samo stotinjak metara od navedenog Cvjetnog Trga.

Vladajuća stranka se prosvjedima zabrinjava proporcionalno broju šetača – minimalno. A i zašto bi? Sebi su postavili dva cilja koja bi ih ravnopravno vratila u utrku sa SDP-om. Oslobađajuća presuda generalima u Haagu 15.04., i zatvaranje pregovora sa EU početkom ljeta sigurno bi anuliralo sve korupcijske afere koje su ih u zadnje vrijeme potresle. Uz malo izbornog inženjeringa, agresivnom i skupom kampanjom, za koju će, vjerovatno, i ove godine utrošiti zavidna sredstva bez objašnjenja odakle su, te uz svesrdnu pomoć svojih kilavih političkih protivnika bez ideje, vrlo lako će sa trenutnih 6,5 % dostići SDP-ovih 17%. Time bi vjerojatno zadržali odanost trenutnih koalicijskih partnera, te treći put od autsajdera, došli do prilike da formiraju Vladu i to onu povijesnu koja će Hrvatsku uvesti u EU, a da Jadranka Kosor postane značajan lik u hrvatskoj udžbenicima kao premijerka kojoj te pošlo za rukom.

U slučaju kiksa u nekom od ova dva cilja, pogotovo onom koje manje ovisi o ovoj Vladi, onom sudskom, to bi vjerojatno bio i kraj osmogodišnjoj HDZ-ovoj vladavini, a karta Zoranu Milanoviću za ulogu u srednjškolskim knjigama iz povijesti.

Do tada, malobrojni prosvjednici će nas i dalje podsjećati da izbora i nema previše, i da nam ostaje samo nada da EU, davanjem punopravnog članstva Hrvatskoj, ima dobre namjere i da će stvari nekim prirodnim tokom krenuti nabolje. Kada je društveni tok već zakazao.