U poreznom ropstvu

Profesor Artur Laffer je na krivoj, koja će postati poznata kao Lafferova kriva, pokazao da je pri poreznoj stopi od 0 %, porezni prihod ravni ništici. I da je pri poreznoj stopi od 100 %, porezni prihod opet ravan ništici - jer nitko nije lud raditi kad mu država uzima dohodak 100 %. Onda je Laffer kazao da postoji porezna stopa kod koje su porezni prihodi maksimalni. Kad porezna stopa raste do te tačke, porezni prihodi rastu. Kad porezna stopa raste preko te tačke, porezni prihodi padaju. Primjerice, stopa poreza na dohotke veće od 300,000 $ je u SAD 1916. iznosila 7 %, a porezni prihod 81.4 mln $. Porezna stopa na te dohotke je 1921. iznosila 77%, a porezni prihod 84.8 mln $. Porezni prihodi su, dakle, ostali isti, iako se porezna stopa povećala deset puta. Na Lafferovoj krivoj uvijek postoje dvije točke koje daju isti porezni prihod, pozitivna (primjerice 7 %) i negativna (primjerice, 77 %).

Uzmimo da se neki bh. građanin bavi pružanjem usluga. Pa preko svoje firme ispostavi fakturu na 1000 KM. U tih 1000 KM na PDV otpada 17 % tj. 170 KM. Uz pretpostavku da firma nema nikakvih troškova, te gazda/radnik odluči sve uzeti sebi kao plaću, dobiće „na ruke“ 478.5 KM, a državi će pripasti 391.5 KM. Naime, gazdi/radniku pripada oko 55 % na ime neto plaće, a na poreze i doprinose odlazi oko 45 %. Od onoga što je gazda/radnik dobio tj. od onih 478.5 koje odluči potrošiti, stvarno će mu pripasti 394.2 KM jer na sve što potroši država uzima 17 % na ime PDV. Jednostavno kazano, od zarađenih 1000 KM, gazda/radnik će na privatna dobra potrošiti 394.2 KM dakle manje od 40 %, dok će mu za onih 605.8 KM država pruža općinska, kantonalna, entitetska i nacionalna javna dobra. A kakve usluge pružaju javna administracija, škole/fakulteti, bolnice, sudovi, kakvim cestama se vozi itd, bolje je i ne govoriti. Od onih 605.8 KM, malo vajde ima onaj ko je stvorio 1000 KM. Taj novac tek manjim dijelom služi za proizvodnju javnih dobara, kao što se zna.

Fra Marijan Šunjić (1789-1860), provincijal i biskup bosanski, „najveći i najslavniji muž koga je Bosna u novije doba imala“ (J. J. Strossmayer), „dragulj zbog svoje visoke učenosti i moralnog karaktera“ (A. F. Hilferding), je ustvrdio da kmetu ostaje „svega 35 % od ljetine“. Dakle, sadašnje stanje je za oko pet procentnih poena bolje od onog iz doba fra Marijana.

Laffer nije otkrio ništo novo, nego je učio, kako sam kaže, od muslimanskog učenjaka iz 14. stoljeća, Ibn Khalduna i kasnije od Johna Maynarda Keynesa. A mogao je pronaći i drugih, još starijih tekstova, primjerice taoističkih iz slavne kineske civilizacije, koji su navodili:
„Kralj razgovara s duhovno razvijenim i pita: „Šta treba činiti kad država nema dovoljno novca za sve važne stvari?“ Razvijeni odgovora: „Koristite vjekovima poznat porezni metod uzimanja desetine od onoga što ljudi proizvede“ „Ni dvije desetine nije dovoljno, kamoli jedna“, odgovara kralj. „Smanjite poreze, privolite ljude da obrađuju zemlju i investiraju u svoju zemlju. Tako ćete povećati prihode smanjujući ih. Kad ljudi imaju dovoljno, i država će imati dovoljno. Kad ljudi nemaju dovoljno, kako država može imati dovoljno? Suviše poreza je samonametanje poreznog ropstva jer se ne snaži one koji trebaju plaćati porez“.

A za doba kriza valjalo bi pročitati što je kazivao Ali ibn Abi Talib (599-661), prvi šiitski imam i četvrti kalif Islamske imperije, u svom pismu upravitelju Egipta Maliku al-Ashtaru:
„Ako vam se porezni obveznici žale na teške porezne namete, recesiju … i ako su njihove pritužbe ispravne, smanjite poreze. Smanjenje treba biti takvo da pruža mogućnost da oni poprave svoje stanje i olakšaju probleme. Smanjenje poreznih prihoda iz ovih razloga ne treba vas žalostiti jer je najbolje ulaganje vladara ono koje pomaže podanike u doba njihovih tegoba. Oni su stvarno bogatstvo zemlje i svako ulaganje u njih u vidu smanjenja poreza, vratit će se državi u vidu boljitika njenih gradova i zemlje kao cjeline.“

Šta rade bh. vlasti u doba krize? Ne smanjuju namete, nego ih, naprotiv, povećavaju i k tomu još jurišaju na poduzetnike fiskalnim kasama. Rezultat toga može biti samo jedan: smanjenje poreznih prihoda. Vlasti nikako da shvate da će daleko više povećati porezne prihode proširenjem porezne baze (što nitko od ekonomista ne osporava) nego „jačanjem porezne discipline“. I zemljama u kojima je porezna disciplina na daleko većoj razini nego što je u BiH, postoji neopažena ekonomija, primjerice (u postotku bruto domaćeg proizvoda) u Švicarskoj (8 %), Austriji (10 %) ili Slovačkoj (18%). Trošenje poreznih prihoda na discipliniranje ljudi će za posljedicu imati ispadanje ljudi iz formalne ekonomije, te jači porezni pritisak na one koji preostanu u njoj. To stvara začarani krug, pri čemu se ravnoteža uspostavlja pri sve većim razinama nezaposlenosti, koja predstavlja temeljni ekonomski problem bh. društva i najbolji pokazatelj nesposobnosti bh. vlasti.

Profesor Thomas Rustici koristi dva hipotetička primjera da objasni što je porezno ropstvo. Prvi je: Ratimir Leziljebić otme 2,000 KM. Policajac ga uhvati, R. L biva proglašen kriminalcem i poslan u zatvor. Primjer drugi: R. L. glasa za političara koji predlaže uvođenje poreza od 2,000 KM mjesečno da bi se R. L. isplaćivala penzija. I političar biva izabran i porez uveden.

Oba primjera uključuju uporabu sile. No, drugi primjer je znatno gori, jer se otimačina ne dešava jednokratno nego svaki mjesec. Ako odbijate platiti porez, porezna vlast to tretira kaznenim djelom i bivate poslani u zatvor. Sad je biši kriminalac R.L.žrtva, a vi ste kriminalac. To je ono zbog čega se oporezivanje smatra ropstvom. Ono se javlja u društvu koje nije slobodno, u kojem ne postoji vladavina prava, pa se demokracija svodi na tehniku puko glasovanje, na demokraturu. U takvim društvima se makijavelistički manipulira pojedincima i narodima s jednim jedinim ciljem: prisiliti „svoje“ da rade za „svoju“ vlast i „svoje“ primatelje darova (penzija) a ne za sebe.

Naravno, ljudi se svugdje ne mire s time. Pisana povijest poreznih pobuna, revolta, štrajkova i sl. obuhvata pobune zabilježene još u Knjigi izlaska, koja maglovito a povijesni izbori jasno naznačuje poreznu pobunu protiv egipatskog faraona, pa do skorašnje pobune u Obali bjelokosti, kada je predsjednički kandidat, sada predsjednik Ouattara pozvao građane da ne plaćaju poreze dok odlazeći predsjedik Gbagbo ne odstupi.