Bonton novog doba

Piše: Srđan Čabrilo

Nekada davno, popis normi ponašanja, zvani bonton, bio je važan element u odgajanju djeteta. Generacije rođene sedamdesetih godina prošlog stoljeća možda su zadnje koje se sjećaju oslikanih knjiga sa uputama o ponašanju u raznim situacijama, pa smo tako svi znali, ako vidiš nekoga da jede, reci mu prijatno, dobar tek ili u slast (ovisno iz koje je Republike bila izdavačka kuća), ako u prostoriji ima više ljudi nego stolica, redoslijed onih koji ne sjede uvijek je polazio od najmlađeg, psovke su bile zabranjene, a u najranijem djetinjstvu bili smo ubijeđeni da psovanje nekom starijem kao posljedicu ima nastavak djetinjstva u nekom oronulom popravnom domu polupanih prozora.

Međutim, došla su drugačija vremena i upitno je da li bi tvorac bontona uspio uopće preživjeti u današnjoj džungli ljudskih odnosa. Ili bi bio do smrti pretučen od strane srednjoškolaca kojima je došao „soliti pamet“ ili bi bio toliko utučen da bi sam sebi presudio nakon jednog dana druženja s njima. Zadnji koga za to treba kriviti su današnja djeca. Izokrenuta moralna vertikala jasno je vidljiva svakome tko danas prati medije. Moralno i stručno dno društva je preuzelo današnji biznis broj jedan – politiku, ne samo na Balkanu, nego i šire. Pogledajte samo Italiju ili Francusku.

Kao otegotna okolnost pri odgoju djece na ovim prostorima, pojavljuje se i taj naš „navrat-nanos kapitalizam“, koji roditeljima i ne ostavlja previše vremena za kvalitetnu komunikaciju s djetetom. I šta im drugo preostaje nego učiti se kroz medije, uglavnom TV, na kojem, bez obzira o kakvoj se emisiji radi, najčešće mogu čuti svađe, psovke, laganje i uvrede. Danas je situacija takva da čovjek može biti zadovoljan djetetom ako se ne drogira i redovno završava školu.

Uzimajući u obzir recesijsko, krizno vrijeme u kojem živimo, i taj drugačiji, brži život oko nas, potreba za nekim novim, realnijim bontonom postaje očita. Pa bi tako ono „dobar tek“ kad sretnete nekog tko uživa u hrani možda trebalo promijeniti u „blago tebi“, uz onaj dio da se mlađi ustaje starijem treba dodati natuknicu – samo ako taj stariji ima nabildanog sina ili pištolj, a ako se u prometu svađate sa vozačem drugog automobila, gledajte ga u oči da ne bi zbunjivali druge ljude, ukoliko je dijete s vama u vozilu, koristite gestikulacije više od riječi, i to pod kutom pod kojim vaše dijete to ne vidi, a ukoliko dođe do fizičkog obračuna – budite obzirni prema drugim sudionicima u prometu, pa prvo maknite auto s ceste.

No, da nije sve tako crno, pokazuje jedan stvarni, svijetli primjer poštivanja starijih, kojem sam i sam u nevjerici svjedočio, a koji bi bio potpuno nerazumljiv staroj školi bontonaša.

Naime, sa najlonskom kesom sa smećem, dječak se približava kontejneru, i taman da će zamahnuti i ubaciti otpatke tamo gdje im je i mjesto, ruka mu ostane u zraku koju sekundu, a zatim se, pogleda spuštenog u pod, vrati za jedan korak unazad i ostane pristojno čekati dok penzioner završi sa detaljnom pretragom kontejnera. Teško je reći da li i inače potraga za hranom u spremištima za smeće traje toliko dugo, ili je djed naišao na posebno bogatu ponudu taj dan, ili je možda slomio naočale, a nema za nove, ali svih tih tri, četiri minute dečku nije ni palo na pamet zabaciti vrećicu iznad njegove glave i uštedjetti vrijeme. Samo je pristojno čekao, čak se i trudio da ga ne gleda previše upadljivo. Roditelji mora da su ponosni na sina i svoj odgoj.

To je ponašanje koje daje nadu u bolju budućnost, u neko ljepše i pristojnije sutra, pogotovo sad kad smo nadomak završetku pristupnih pregovora za Europsku uniju.

Jer, zaboga, nećemo valjda nekulturni u Europu?!