Brinu me mladići koji se zaklinju u Mladića

Jednostavno, Internet nudi toliko širok spektar mogućnosti i učenja novih stvari, da nemam vremena da gledam mainstream vijesti o tzv. džet setu, niti me nešto posebno zanima da satima na youtube čeprkam po smiješnim (čitaj: glupim) klipovima. Modem mi je, istina, „u veni“: žena mi je u inostranstvu, pa bi se moglo reći da sam glavni maneken za Skype. Posao koji radim za neku stranu firmu, logično radim preko neta. Svi projekti su mi vezani za broadband moj nasušni. Sve aktuelne serije i muziku koju pratim, opet dobijam preko interneta; a i budžet za kupovinu literature mi se rapidno srozao na nulu, iz razloga što sve mogu naći, skinuti i pročitati na mreži.

U takvom okruženju, nemam baš vremena, a ni volje, za gubljenje na trivijalne stvari. No, da se razumijemo, hapšenje Mladića ili Gotovine (na lokalnom nivou) ili zemljotres u Japanu (iz globalne perspektive) nisu baš stvari na koje TPS može ostati imun. Stoga mi je više nego zanimljivo pregledati par vijesti ovih dana koje se tiču „hrabrog srpskog generala“, koji je davno izjavio kako će se radije ubiti nego se predati „mrskom neprijatelju“. Šta bi sad? Op, pojela maca jezik? Nisam znao da se hrabrost vrednuje tako što matična država godinama stoji na stubu srrama, jer se njen hrabri general odbija predati i kao najgori seoski kradljivac kokošaka krije po zabačenim kasabama.

Konačno je uhvaćen! Ali, ja baš i nisam osjetio neku katarzu. Drago mi je što je, konačno, uhvaćen, kao što mi je drago za sve prethodne haške optuženike, od Slobe i Nasera (koji su, gle čuda, imali uzajamno respektibilan odnos u Haagu, što je još jedan dokaz da se zločinci između sebe vole i poštuju) do Karadžića i Gotovine. Kako rekoh, nisam doživio katarzu, jer ne vjerujem u mnogo puta spominjanu „denacifikaciju“ naroda. Naime, po nekoj volšebnoj alhemičarskoj formuli - Srbi bi se trebali izviniti drugim narodima, zbog Mladićevih zločina, kao i Hrvati zbog Antinih ili Bošnjaci zbog Naserovih?! What the fuck? Niti sam ikada osjetio potrebu da se izvinjavam svom Denisu Kajiću, a ni Damiru Sopti, niti su oni imali potrebu da se izvinjavaju meni. Prosto k'o pasulj - nije Mladić činio zločine u moje ime. Stoga, neka trune tamo gdje mu je i mjesto. Meni ni u džep ni iz džepa, osim ovog saznanja da je kosmička pravda makar djelimično zadovoljena.

Ono što mene fascinira su demonstracije podrške Mladiću, gdje se većinom okuplja tzv. „omladina“ i balavurdija od svojih 15, 16 godina. Fascinantno je upravo to što je izgleda starijima, onima koji su se možda borili pod Ratkovim vođstvom ili ga makar podržavali - nije toliko bitna ova halabuka oko hapšenja. Imaju ljudi svoje probleme: kako prehraniti porodicu npr. A majku mu, Ratko je uhvaćen baš u nezgodno vrijeme (mislite da je to slučajno?) - em krajem mjeseca, kad svako gleda kako će rastegnuti ostatak svoje crkavice do nove plate, em pred ljeto kad i oni iole imućniji planiraju ljetovanje, pa odvajaju svaku paru sa strane. Nemaju takvi vremena misliti na Mladića.

Ali zato su mladići tu, da na Mladića misle.

Većinom neobrazovana i/ili nezaposlena omladina koja samo kuka kako je sve loše dok sjedi po Fejsbuku i lajkuje klipove Ekrema Jevrića ili nekog drugog retarda. Njima je, eto, država kriva što nemaju para da izađu „kao sav normalan svet“. Oni u stvari ne bi bili na FB samo da imaju para da malo protegnu noge van svoje momačke sobice. Neeeee, nisu krivi oni. Ma, ni govora!!! U današnje vrijeme, kad preko interneta možete skinuti i skripte i video tutorijale, pa napornim učenjem postati stručnjak u bilo kojoj oblasti kroz jedan određen period (i to besplatno), njima je kriva država?!

A ta ulica je obično dvosmjerna: koliko god da je svaka država kriva za ovo stanje u kojem se ti mladići nalaze, krivi su i mladići za ovakvo stanje države svojom internošću. Da dodam: kao što su krivi mladići, kriv je i Mladić. Možda mladići misle da nakon osamnaeste više ne treba ništa da uče i da je poklonjena trica iz geografije i nategnuta dvica iz matematike - dovoljna za dobro plaćen stabilan posao u toku života. Izgleda da je i Mladić, od svih ostalih mladića, najviše bježao sa časova geografije, pa su ga profesori ukebali. Uz sve to, pokazao je nepoštovanje prema glavnoj učiteljici života - istoriji. Iz nje je fasovao keca, pa sad mora da ponavlja godinu u magarećoj klupi u Haagu. Mladiću, sam si kriv. Mladići, sami ste krivi.

Da ne bih (kao mnogo puta u svojim kolumnama) bio krivo shvaćen - gore sam napisao da ne osjećam katarzu zbog hapšenja Mladića, iz prostog razloga što je kolektivna svijest jednog dijela omladine i dalje prilično rudimentarna i primitivna. Katarzu bih osjetio kad bih primijetio makar početak procesa bolnog suočavanja te iste omladine sa njihovim sistemom vrijednosti, u kojem Mladić figurira kao heroj. Draga dječice, balavurdijo od kojih mnogi ni u osnovnu nisu pošli kad je rat u BiH već završen - shvatite da se vaš „hrabri“ general, kao poslednja jajara, krio 15 godina po budžacima i da ako već pričate o famoznom srpstvu, treba da se ugledate na cara Lazara ili na prosvjetitelja Rastka Nemanjića, a ne na neke kokošare, kojima je prva rečenica u procesu istrage bila da se ne odriču svoje penzije koju žele retroaktivno da podignu. Po zakonu Republike Srbije, svako ko ostvari pravo na penziju ima pravo na isplaćivanje iste do dana svoje smrti. Pošto je Mladićeva penzija 900 eura mjesečno, do sada je narasla na 47.000 eura.

Zato, balavurdijo, kad se sljedeći put nakon 10 dana nepomjeranja iz svoje sobe (jer nemate para da izađete) konačno pokrenete i izađete, pa makar i na demonstracije - gledajte da to ne bude zbog onoga ,koji je budžet države toliko opteretio, dok ste vi kukali kako nemate para i sjedili pred fejsbukom lajkujući upravo stranice o njemu i njemu sličnima. Mladić jeste bio problem. Problem je riješen. Lako ćemo sad s Mladićem kad je on tamo gdje je, mene više brinu ovi mladići koji se u njega zaklinju...