Frustrirajuća sadašnjost

Uhićenje čovjeka na kojeg nije potrebno trošiti nikakve riječi jer već samo njegovo ime govori sve, onima koji žele znati, nekako se poklopilo sa suludom kampanjom Mustafe Cerića koji je upregnuo sve medijske trabante i javne moćnike, ne bi li napakostio ministru Suljagiću.

Čovjeku koji je konačno smogao hrabrosti javno izreći da je BiH, kakva god ona inače bila, definirana kao građanska i svjetovna država. Kada vidi u što se zemlja pretvorila i tko diktira raspoloženje javnog mijenja, tko predstavlja najmoćnije društvene skupine i tko želi imati apsolutnu kontrolu nad svim vrstama življenja, čovjek lako može pomisliti da se cijeli rat i nije vodio iz drugih razloga, doli da najgori šljam i vjerske zajednice preuzmu društvo i društvenu imovinu. I to na način da ovi prvi otimaju i plaćaju harač drugima, dok drugi drže narod u situaciji maksimalne zatucanosti, daleko od bilo kakvih prosvjetiteljskih nakana i ozbiljnog propitivanja.

Ta skladna simbioza podarila nam je ovo što danas imamo. A riječ je o teroru vjerskih zajednica u sve tri javnosti, koji se čak i iz sfere duhovnog terora prelio i u urbanistički i estetski teror u formi nakaznih vjerskih objekata, kojih ima na svakom koraku. I došli smo dotle da je svima normalna činjenica vjeronauka u državnoj školi. Zašto?

Što ima vjeronauk tražiti u državnim školama, psoebno u višenacionalnoj državi. Zapitaju li se ikada ti medijski histerici kako se osjećaju ona djeca koja ne idu na vjeronauk. Djeca ateista, a posebno djeca ljudi drugih nacionalnosti? Zašto ih samo izolirati na tih 45 minuta, izolirajmo ih odmah u geta, a s vremenom i u logore.

Blaženi povratak u srednji vijek. I tako smo dosta stenjali pod tim anacionalnim i areligioznim svjetovnim građanskim društvom i nasljedstvom prosvjetiteljstva.

Mustafa Cerić tako je pokrenuvši ovu bjesomučnu kampanju zapravo pljunuo na sve one ljude koji su branili Sarajevo i cijelu Bosnu i Hercegovinu. Pljunuo je na ljude koji su branili ideju Bosne i Hercegovine, njezine višenacionalne stvarnosti i građanskog nasljeđa. Njezine kompleksnosti i potpune izmiješanosti.

Jer, ako uvaženom Ceriću to nije jasno, Ratko Mladić i njegovi zločinci su, prije svega, ubijali ideju zajedničke Bosne i Hercegovine, dok su je neki drugi branili.

Ako te stvari počnemo gledati jednonacionalno i religijski isključivo, onda BiH zaista više nema.