Društvo vođeno golaćima

Piše: Prof. dr. Vjekoslav Domljan

Ono što se u BiH dešavalo i dešava, objasnio je Ivo Andrić u „Na Drini ćuprija“ : „Ona gladna životinja koja živi u čoveku i ne sme da se pojavi dok se ne uklone prepreke dobrih običaja i zakona, sad je oslobođena. Znak je dat, prepreke su uklonjene. Kao što se često u ljudskoj povesnici dešava, prećutno su dopušteni nasilje i pljačka, pa i ubijanje, pod uslovom da se vrše u ime viših interesa, pod utvrđenim parolama, nad ograničenim brojem ljudi, određenog imena i ubeđenja. (...) Neki Huso Kokošar...bez časti i određenog zanimanja...predvodio je desetinu golaća ... i vodio glavnu reč u čaršiji. (...) Ljudi koji su četrdeset godina vodili reč u čaršiji nestali su preko noći, kao da su svi odjednom pomrli zajedno sa navikama, shvatanjima i ustanovama koje su oni oličavali. (...) zbrisana je čaršija koja je počivala na vekovnoj tradiciji, u kojoj je uvek bilo i pritajene mržnje, i surevnjivosti, ali i čojstva i merhameta, i osećanja za red i meru, osećanja koje se sve te zle nagone i grube navike držalo u snošljivim granicama i, na kraju, mirilo ih i podvrgavalo opštim interesima zajedničkog života (...) A onda, odjednom, izokrene se i izopači cela ta igra; nastupe vremena kad svet stane da se ruga razumu“.

Prije jednog stoljeća (preciznije, 1910.), BiH je imala dohodak po glavi stanovnika iste veličine kao Italija. U ta je vremena Finska bila zaostala ruska provincija, koja je za manje od stoljeća postala jedna od danas najkonkurentnijih, a u nekim prethodnim godinama i najkonkurentnija zemlja svijeta, ostavivši uveliko iza sebe svog nekadašnjeg kolonizatora, Rusiju.

Rusija je bogata zemlja s nenadmašnim prirodnim resursima, ali Rusi su i dalje siromašni. A Finci, koji nemaju nikakvih prirodnih resusa, bogati i među najkonkurenijim na svijetu. Rusi su 1917. poznavali Finsku kao ruralan, izoliran i siromašan kut sjevero-istočne Europe koji je snadbijevao Petrovgrad mlijekom, sirom, mesom, riječnim rakovima i čestitim služavkama. Rusi su tada imali na Baltičkom moru svoje vile i ljetna odmarališta. Finci su upoznavali Europu i europsku kulturu preko Rusa. U očima Rusa, Finci su bili ruralni svijet.

Nekdašnji finski ambasador u Moskvi Ren Nyberg napisao je članak „Dilema velikog vojvode Mihailoviča“, u kojem objašnjava zašto je finsko-ruska granica danas najveći jaz u životnom standardu na svijetu. U članku se poziva na razmišljanja Aleksandra Mihailoviča (unuk cara Nikolaja I i nećak Nikolaja II, koji se nakon Listopadne revolucije nastanio u SAD i umro tamo 1933.) o ruskoj opsesiji za velikim:

„Razmišljao sam o svom djedu, svom ujaku, svom nećaku. Upravljali su Imperijom, koja je bila bogatija nego čak ova nova zemlja, Amerika. Obe su morale riješti iste probleme: ogromno stanovništvo sastavljeno od desetina nacionalnosti i vjera, nevjerojatnu udaljenost industrijskog centra od poljoprivrednih područja, beskrajnu potrebu za povezanost željeznicom itd. Američki rashodi nisu bili manji od naših dok su ruski dohoci bili možda čak i veći. Rusija ima ogromne prirodne resurse: zlato, ugalj, željezo; njeno tlo može hraniti cijelo svjetsko stanovništvo, ako se racionalno kultivira. Pa što je bilo pogrešno? Rusi su potpuno u pravu. Zašto ne slijedimo američke putove i metode? Ne treba da mislimo o Europi i oponašamo njene putove i ekonomske sustave koji pristaju siromašnim nacijama, koje moraju živjeti od svoje inovativnosti i inventivnosti (istakao V. D.)? (...) Europo, Europo! Naša vječna i sudbonosna želja da se bude u kontaktu s Europom odvela nas je sam Bog zna koliko mnogo godina unazad u razvoju“.

Finska pokazuje koliko može biti velikost relativna, a koliko malenost, koliko resursi mogu biti prokletstvo, a koliko blagoslov. Finska je internacionalno orijentirana -nacionalne granice malo joj znače.

Finska i Rusija temeljito se razlikuju u ljudskom kapitalu. Uspjeh finske ekonomije leži u tehničkim vještinama i know-how. Finska uvozi energiju, ali izvozi energetsku tehnologiju. No, najbolji primjer finskog uspjeha je informaciona tehnologija. Nokia je vodeća zvijezda. Njen ukupan prihod iznosi skoro kao kod ruskog Gazproma (dok igra cijena nije pogurala prihod Gazproma naviše). A što prodaje Gazprom je dar prirode, a što prodaje Nokia je proizvod mozga i ruku. Gazprom može ležati i stvarati prihod, dok Nokia mora stalno mozgati i imati zasukane rukave.

Iza uspjeha Nokie tj. ljudskog kapitala leži obrazovni sustav. Finski 15-godišnjaci su među najboljima na svijetu po poznavanju matematike i znanosti tj. internacionalno utrživih predmeta (bh. 15-godišnjaci bi vjerojatno bili dobri - kad bi ikoga uključujući i nas same to interesiralo istraživati - u lokalno utrživim predmetima - materinjim ''jezicima'', nacionalnoj „povijesti“ i nacionalnim „sviralima“ poput jednožičanih violina tj. gusala, dakle u onome što guslarski/tamburaški/šargijaški odjeli etničkih „akademija“ mogu prodavati zaluđenoj lokalnoj zajednici), snažna deregulacija tržišta te snažna javna administracija koja tradicionalno poštuje vladavinu prava, a ne vladavinu korupcije (BiH poznaje prvenstveno vladavinu korupcije; pristup pravdi, zdravlju, obrazovanju i drugim javnim dobrima se mora platiti golaćima, piratskim otimateljima javnih institucija). Finska ima vjerojatno i najujednačeniju raspodjelu dohotka u skupini OECD zemalja i manje siromašnih nego igdje. Jedan od ključnih razloga finskog uspjeha je u uključenosti Finske u europske integracije, još od 1950tih. Europska integracija je donijela mir i napredak, nezabilježen u povijesti kontinenta.

Europske, male zemlje moraju biti otvorene. A uvoz se mora platiti izvozom. Stoga zemlje moraju biti konkurentne. A kako BiH može biti konkurentna kad u istraživanja i razvoj ulaže 3 feninga na 10,000 KM nacionalnog dohotka! Kad ima 197 istraživača na milijun stanovnika! Kad ima 50-60 patenata godišnje! Više je istraživača imao Energoinvest prije rata (jedanaest instituta) nego cijela BiH danas! Prije rata BiH je proizvodila avione, automobile, kompresore itd, a koji su danas najsloženiji proizvodi bh. ekonomije? Za razliku od Rusije, koja može preživljavati na račun prirode, BiH može preživljavati na račun MMF. Onaj tko ne radi ništa, a hoće dobro živjeti, može jedino rasprodavati obiteljsko blago (onoga što su očevi ostavili) i potom zaduživanjem sinova. „Jami koku i biži“ je racio vladavine bh. plemenskih elita. Bh. građani moraju shvatiti: nema kolača, dok je golaća. I EU mora shvatiti da mora inicirati resetovanje cijelog bh. sustava. Parole tipa: „Poštovaćemo što se tri naroda i dva entiteta dogovore“ je izvanjsko ruganje zdravom razumu odnosno podržavanje vladavine golaća koji su jedino „svoji na svome“ u navučenim nam luđačkim košuljama.