Crveni, apsolutisti i korupcija

Šta je to nešto što tjera ljude da gledaju već sto puta izrečena obećanja, još više puta izgovorene uvrede, teško je reći, svatko ima svoje razloge, a neki među njima su, uz uvijek prisutnu glad za senzacijom sigurno i logičke zavrzlame koje nam, nošeni svojom nedosljednošću, priređuju naše vođe, bilo ove s vlasti, bilo opozicijske. Nikad naši političari nisu imali problema sa skakanjem u vlastita usta i pljuvanjem po svojoj prošlosti, ali ova kampanja, bar sudeći po početku, mogla bi nam priuštiti rekordno negiranje nekadašnjeg sebe. Balkanski političari su sigurno svjetski prvaci u toj disciplini, koji znaju pobiti i svoju izjavu od prije par minuta, a najsvježiji primjer toga je premijerka, koja u jednoj rečenici izjavi kako je pravosuđe neovisno, a već u drugoj da je ona pokrenula borbu protiv korupcije i da će se potruditi da ta borba dođe i do oporbe.

Vođeni željom glasačkog tijela za senzacijom i populizmom, te suočeni sa sve većom nepopularnošću šefice, Jadrankini PR stručnjaci, to su oni koji kreiraju kampanju od onoga što će političar reći, kako se obući, pa sve do položaja ruku, noćima su smišljali pakleni plan, kako je vratiti u ravnopravnu igru u izbornoj utrci. Pa kad su se napokon dosjetili, trgnuli su par loza za hrabrost i izložili joj najbolju moguću varijantu.

Nije Jadranka u početku mogla doći sebi, i ideja joj se činila poprilično blesavom, ali PR menadžeri, stručni kakvi jesu, začas su je ubijedili da bi konkretni prijedlozi o smanjenju nezaposlenosti, vanjskog i unutarnjeg duga, plaćama, kreditima i sličnom dosadnim stvarima samo odbili biračko tijelo. Treba se okomiti na najnepopularnijeg političara u zemlji, rekoše joj. „Nema problema“, rekla im je premijerka, „samo recite koga, Josipovića, Milanovića, Bandića, Keruma, imam ponešto za svakoga“. „Ne, nikoga od njih. Mislili smo na Vas“ splašeno joj odgovoriše PR-ovci, a onda joj nakon početnog šoka izlože kompletan plan.
Naravno, glupo bi bilo da konkretno priča protiv sebe,imenom i prezimenom, ali su joj, izgleda, savjetovali da iz svakog svog perioda života odabere nešto u čemu je i sama sudjelovala i besramno oplete po tome. Izgleda da su je uspjeli nagovoriti.

U početku nije slutilo da će biti tako, jer predizborno strašenje „crvenima“ od strane bivših komunista nije nikakva novost. Crveni će ovo, crveni će ono, to smo već puno puta čuli i bilo bi neobično da se bivša vlasnica crvene knjižice nije obrecnula na svoju nekadašnju ideologiju. Međutim, kada je predsjedniku Josipoviću zamjerila da se upliće u kampanju i to zato što je poslao svog izaslanika, inače SDP-ovog člana, na tamburaški festival, e tu se prosječan glasač već zapitao, i prisjetio šta je ono sve radio njen prvi necrveni predsjednik. Nije li tih devedestih njen, kako i sama danas kaže, politički idol, vrištao sa bine spominjujući neke vragove u bojama, nije li se petljao i u lokalne izbore, opstruirao čak i izbor zagrebačkog gradonačelnika, preslagivao momčadi Dinama i reprezentacije. To tada nije bio problem, ali sada, u nedostatku argumenata, izgleda da jeste.

Da Kosorica ima nešto protiv same sebe i vlastite prošlosti, konačno smo shvatili kad je udarila na zadnji dio svog predpremijerskog života i kao jedan od ciljeva nam izložila borbu protiv korupcije i očuvanje časti generala osuđenih u Haagu. Ne znam da li je smiješno ili tužno gledati članicu Vlade koja je izručila te iste generale kako ih pozdravlja, ili dugogodišnju prvu suradnicu Sanadera, današnjeg simbola za korupciju i ratno profiterstvo, kako priča o borbi protiv korupcije, ali je sada već preočito da izvlači detalje iz svoje prošlosti i pokušava nam se približiti pričajući protiv toga.

Još uvijek čekajući konačni dokaz te pretpostavke, što bi recimo bio jedan agresivni napad na neku radijsku voditeljicu, ili stanovnike njenog rodnog Pakraca, prisjetimo se apsolutnog pobjednika u tom nezasluženo zapostavljenom obliku zabave, zapišavanja vlastite prošlosti, Franje Tuđmana, i njegove nezaboravne izjave iz 1997: „Za sve su to krivci djeca iz mješanih brakova i potomci jugogenerala!“, za koju je i dobio godišnju nagradu Greatest shit, Feralovo „šta su ti Nevenka i Dejo krivi“. Nevenka je, naravno, njegova ćerka, dakle potomak jugogenerala, a Dejo unuk, inače dijete iz mješanog braka. Poslije te izjave, dobio je izbore, a na nama ostaje da vidimo, hoće li se i gospođa Kosor morati obrecnuti i na vlastitu familiju u lovu na još jedan mandat i 4 godine imuniteta od kaznenog progona.