Naciljajte naciste!!!

Jer, kako drugačije objasniti povampirenje fašizma na prostorima bivše Jugoslavije i Rusije (konkretno upravo Rusije, a u manjoj mjeri i diljem SSSR)?! Kako objasniti relativno stabilno i vjerno biračko tijelo Nacionalnog Fronta među Čerčilovim potomcima? Otkud toliki broj zatupljenih morona u državama, koje su se hrabro borile protiv te pogane ideje prije samo 60, 70 godina, što je u istoriji kratko vrijeme.

Čija su to djeca koja kamenuju antifašiste, koji su 14.ferbuara, u Mostaru polagali cvijeće na spomenike koji su tekovina antifašističke borbe? Razumijem animozitet prema komunizmu, u neku ruku, ali me začuđuje da u njihovim zakržljalim sivim ćelijama ne postoji razlika između termina komunizam i antifašizam?! Na čijoj strani su im djedovi bili? Ko to piše „U“ znakove?

Zar je moguće da policija i preglomazna birokratska aparatura države nije u stanju uhvatiti nijednog počinioca? Ovde, naime, ne pričam o prekršajnoj prijavi protiv grafitiranja zidova zgrada koje su javno dobro. I sam nisam bio cvijećka. Moji potpisi i dalje stoje na zgradama Mostara, čak im ni zub vremena nije učinio ništa. Time se ne ponosim, ali se, nešto velim, i ne stidim. Mladost, ludost. Poenta je u vrsti poruke koja se, tako ispisana na zidu, šalje u javnost.

Živimo u internet vremenu. Ludom i brzom. Ja konkretno filmove brže skinem s interneta nego što ih stignem pogledati. Brzina života se mjeri brzinom modema. kao takav, brz medij, internet je pogodno tlo za raznorazne debilske i maloumne ideje koje se preko sajtova šire. Tako imamo bloodandhonour.org, sajt fino podijeljen po sekcijama naroda. Naravno, fascinantna je uzajamna tolerancija i međusobno poštovanje između sekcije sprskih i sekcije hrvatskih nacista na tom sajtu. Na drugim sajtovima se veliča zloglasna SS Handžar divizija. Tako imamo i neonacistički Bosanski Pokret Ponosa, koji pod „neprijatelje Bosne i bošnjaštva“ svrstava, citiram: cioniste, islamiste, crnje, pederčine, četnike, komunjare, hrvatske separatiste i cigane?

U Hrvatskoj je nedavno spriječen nacistički skup kod Križevaca, pošto su „pametni“ nacisti dogovor vršili preko interneta (više o tome imate u fantastičnoj kolumni Borisa Dežulovića), dok se u Srbiji vodi istraga protiv osoba koje su u čast svom debilskom vođi, novom fireru, prosule pepeo po Srbiji. Radi se o Dejvidu Lejnu. Na sajtu srpskih nacista piše ovako: „Po želji Dejvida Lejna pred smrt, njegovo telo je spaljeno i podeljeno na 14 delova, koji su poslati arijevskim nacijama širom sveta da prospu njegov pepeo u ime zajedničke ideje cele naše rase i solidarnosti u borbi za arijevski opstanak. Srpska ‘Krv i čast divizija' imala je tu čast da bude deo ispunjenja njegove želje. Nakon održanog govora i odavanja pošte minutom ćutanja, posmrtni pepeo je posut po našoj srpskoj zemlji, dok su naša srca ponosno kucala sećajući se velikih dela Davida Lejna“.

Istovremeno, u Srbiji se odvija montirani proces protiv 6 srpskih anarhista koji su, zamislite, - bacili molotovljev koktel na prozor grčke ambasade u Beogradu, time pokazujući solidarnost sa svojim uhapšenim grčkim drugom, a ujedno i (na ružan i agresivan način, priznajem) svoje neslaganje sa odlukama grčke vlade povodom slučaja tog hapšenja. Tih šest ljevičara je u pritvoru provelo šest mjeseci. Bili su izloženi svakakvim torturama. Policija je, naravno, svugdje ista: do zla boga neefikasna i metiljava kad su u pitanju krucijalne stvari, ali zato vrlo revnosna u provođenju prešutno odobrenih metoda nad sitnijim prestupnicima ili nevinim narodom.

Vrhunac ove urnebesne montirane političke farse je optužba za „teroristički akt“ zbog „napada“ na grčku ambasadu, gdje je jedno prozorsko staklo herojski dalo svoj život u odbranu temelja srpske demokratije. Doduše, pun izvještaj bi mogao glasiti „Jutros, 24.08. 2009. smrtno je ranjeno prozorsko staklo. Podleglo je ranama na putu ka staklorezačkoj radnji. Ovo je još jedna žrtva koju je staklarska nacija dala u borbi protiv terorističkih ljevičarskih grupa. Dokle ćemo mi, prozori, trpiti samovolju i agresivnost anarhista prema nama?! Vrijeme je da se ustanemo i da krenemo u konačni obračun s njima“.

Ah, možda sve ovo ne bi bilo ironično da se, prije toga, nisu desile desničarske demonstracije u srcu Beograda, pod parolom „Ne damo Kosovo“. Tu su hrabri srpski desničari ušli u otvoreni obračun sa kontejnerima (valjda zato što su zeleni?), semaforima (možda zbog tog mrskog komunističkog crvenog svjetla) i svim ostalim neprijateljskim elementima na koži sprskog nacionalnog bića. U neredima na ulicama Beograda je načinjena šteta mjerena stotinama hiljada eura, a u izgorjeloj američkoj ambasadi je pronađeno ugljenisano tijelo jednog mladog Srbina. Kakav paradoks?!

Uz sve to, vinovnici su optuženi za remećenje javnog reda i mira i protiv njih se vodi prekršajni postupak. Zaključak je jednostavan - kad srušiš pola grada u desničarskim demonstracijama i napraviš štetu od par stotina hiljada eura na grbači poreskih obveznika, gdje u svom tom haosu život izgubi jedan mladić - to se onda zove remećenje javnog reda i mira. Ali, ako polomiš prozorsko staklo na ambasadi i napraviš štetu od 14 eura, a pri tom si član ljevičarske organizacije, onda si optužen za teroristički akt ?! Očigledno, aršini nisu svugdje jednaki, pa onda treba staviti prst na čelo i zapitati se gdje mi to ustvari živimo? U zemljama u kojima svi oni koji veličaju kokarde, pišu slova U po zidovima ili veličaju SS Handžar diviziju - prolaze sa prekršajnom prijavom?????

Koliko god grozno zvučalo, u nečemu se, ipak, moram složiti s nacistima: u pravilu prirodne selekcije. Državni aparat je nezainteresovan za ove „marginalne pojave“. Policija je, znamo svi to, metiljava i nesposobna, a možda čak i blagonaklono gleda na ovakve incidente. Tako su se smijali i kad je onaj moler, zvani Adolf H., izišao na njemačke izbore, a svi znamo šta se poslije dogodilo.

Prema tome, prirodna selekcija je izgleda neminovna. Oni nas ili mi njih prije nego što se namnože. Izvinjavam se, ali ovo je moje mišljenje. Nikakvi edukativni procesi tu ne pomažu.
Sjetite se one stare - ko tebe kamenom, ti njega hljebom.

Samo gledajte da izbjegnete njihov kamen i da ih zveknete u glavu onom tvrdom štrucom od prije pet dana. Uostalom, ako ne naciljate naciste, oni će vas.