Balkanska vjetrometina

Kako su se odnosi između Hrvatske i Srbije odmrzavali, tako su i granice postajale mekše, pa su snalažljivi šverceri pronašli puteve i načine da dobave i još brže prodaju hrvatsku robu.

Snalažljivi su ukapirali da se ne isplate konvencionalni sukobi, trebalo im je, doduše, dosta vremena, da se današnji okršaji u svijetu ne vode ratovima, nego na tržištu. U međuvremenu, i u Beogradu i u Kotoru otvorene su gospodarske komore Hrvatske.

Na pare, ma koje nacionalnosti bile, niko nije gadljiv.

Slovenci su, u međuvremenu, otvorili velike robne kuće i u BiH, Hrvatskoj, Srbiji, a na Kosovu je “Gorenje” ponovo prvi snadbjevač rashladnih i drugih tehničkih proizvoda. “Merkator” je postao statusni simbol Splita, Beograda, Sarajeva, Podgorice.

Malo potom, političari su krenuli s međusobnim izvinjenjima, sve po uzoru na primjere iz evropske političke istorije. Obično su to bili ljudi sa pozamašnim političkim stažom, i prije, u toku i nakon ratnih dešavanja. Države se međusobno približavaju, poziva se na povratak izbjeglica i osuđenici prebacuju da svoju kaznu odsluže iz jedne u drugu državu.

I jedni i drugi, pokazuju kako dobro osluškuju šta bi svijet od njih najviše volio da čuje, pa recituju o pomirenju, praštanju, reformama, privatizaciji ... Pomaci vidljivi i na terenu začinjeni su zvaničnim protokolima, medijskom bukom, političkim analizama.

Konferencija za zapadni Balkan u Sloveniji. Nepotpuni bez Srbije i izostanka evropskih uglednika. Zavisno od unutrašnjih potreba, jedni je proglašavaju uspješnom, drugi promašenom.

U Bosni i Hercegovini, zato, kad najave kišu u Zagrebu, otvaraju se ambrele u Mostaru, ili ako je kihavica u Beogradu, u Banja Luci se proglašava epidemija.

Izgleda da je i svjetske političare, bar kad je o Balkanu riječ, uhvatio zamor materijala. Mediji su puni ovdašnjih zgoda i nezgoda. Sudski procesi i hapšenja, ne samo na balkanskim vrletima, već i na londonskim pistama. Ustavne promjene i statusna pitanja, predizborne su teme, koje potiskuju obogaljenu ekonomsku situaciju.

Mostar bez OHR-a. Jedni su mišljenja i onako ništa nisu uradili, drugi da još nije sazrela situacija za povlačenje.

Par tekstova koji su se pojavili o zainteresovanosti stranih investitora za nekretnine i ulaganja u Hercegovinu prošli su, kod domaće javnosti, nezapaženo i gotovo bez ikakvog odjeka.

Međutim, nekoliko investitora iz Engleske, koji su u par proteklih godina ulagali i podobro zaradili u Crnoj Gori, već su na terenu i raspituju se jesu li katastarske knjige ažurne, može li se graditi, kakvi su uslovi za regulisanje papira. Realativno niske cijene zemljišta, jeftina gradnja, odlična klima, uslovi su da proradi i tržište nekretnia u Hercegovini. Ako budemo htjeli i umjeli.

Hoćemo li, konačno, raspravljati kako privući investitore, zarađivati i graditi, umjesto da se jedino i isključivo bavimo velikim državnim pitanjima, na koje ionako ne možemo uticati.

Umjesto, krupne politike, vrijeme je za ekonomske teme i izlazak iz privrednog blata i neimastine.

Naši bh. političari, od okretanja glave zapadno ili istočno, dobiju ukočenje vrata, pa zaborave da pogledaju šta se događa od Doboja do Neuma.

Možda to i njima nije važno, jer takav išijas mogu liječiti na VMA ili Rebru, ali kao da zaborave da će oni, a njihovi glasači pogotovo, nafaku jedino u Bosni i Hercegovini zaraditi, bilo u jednom ili drugom entitetu.