Čudesni reklamni predah

Pa još ako tome pridodamo i prljave trikove kojima se služe marketinški stručnjaci s naših prostora, a kako sam čuo, zabranjene su u ostatku svijeta, kao npr., duplo jači ton reklame u odnosu na film, tako da gotovo zapovjedni glasovi kricima 'KUPI, 'OSVOJI', 'BUDI..' bez problema probijaju i zvuk puštanja vode i pucketanja kokica, jasno je da smo svi izloženi punjenju glave prednostima kupovine nekog proizvoda, koliko god to ne bi htjeli.

Ne znam koliko ljudi vjeruje toj hrpi laži kojima se preuveličavaju ili čak potpuno izmišljaju sjajna svojstva nekog proizvoda, mislim da je taj broj jako malen, ali to, na kraju krajeva, nije ni važno. Psiholozi i doktori znanosti marketinga znaju da je bitno da informacija dođe do ljudskog mozga, da mu ime proizvoda što češće odzvanja u glavi, a njegov racionalan stav tu i nije toliko glasan i ostane u drugom planu - dok bira između marketinški agresivnog artikla X i marketinški pasivnog artikla Y u shopping centru na periferiji, nadjačat će ga jeka iz sinoćnjeg predaha između sporta i vremenske prognoze, i uz nesebičnu asistenciju blještećeg jumbo-plakata, s kojeg ga je pozdravila polugola jedva punoljetna djevojka s X-om u rukama, nesvjesno presuditi nepostojeću dilemu.

Sinoć me jedan takav poduži PP blok zatekao nespremnog. Prelijen čak i da se protegnem do daljinskog i okrenem program, a kamoli da odem u drugu prostoriju, čak i ne utišavajući ton, prepustio sam se reklamama i otkrio njihovu fascinantnu moć. U trenu, već na drugoj, trećoj propagandnoj poruci, kao da sam na Voyageru pogonjenim najjačim Warpom, oko mene se stvorio jedan sasvim novi svijet, toliko drugačiji od ovog našeg ovozemaljskog, a pogotovo današnjeg, recesijskog. Reklamu za reklamom, svijet je dobivao jednu novu dimenziju, još savršeniju od prethodne. I zamislio sam mjesto na kojem je bar pola rečenog, u bar pola reklama istina.

To je svijet u kojem samo trebam imati posao, toga još nema u reklamama. Mada mi ni on nije baš neophodan, jer za sve te proizvode i usluge i ne trebam neke naročite iznose, neki su čak i besplatni, a one najbolje ne samo da neću platiti, nego ću još i dobiti novce na poklon.

Pa krenimo redom, kako bi izgledao jedan dan na tom prekrasnom mjestu. Rekoh, iako imam posao i plaću, ipak nikad ne znam šta me čeka i hoće li se, ipak, neka zla sila iz onomarketinškog svijeta umiješati pa da mi, ipak, zatreba neki veći iznos u kešu. Nema problema, sve što mi treba za ultrapovoljan i superbrz kredit je doći sa osobnom iskaznicom u najbližu banku. Nasmijana referentica me isti čas, kad sjednem, ponudi kavom i kolačima, i dok stavljam kocku šećera u kavu, ona već broji pare : ' 1000, 2000, 3000, 4000, recite stop kad želite' , umilnim glasom progovori ona dok se u bijelim zubima zrcali odsjaj oblog slova E sa novčanice. Posramljen, prekrijem rukom požutjele zube, prošarane ružnim, crnim plombama, a ona će kroz jednako blagi osmijeh: '11000, 12000, ne trebate se stidjeti vaših zuba. 25000, 26000, i ja sam imala takve, 31000, 32000, ali nakon 4 dana korištenja ovog superkaladonta, plombe su nestale, svi su zubi pobijelili bezbolno, a dah mi toliko miriše da ako se ne stignem istuširati poslije tenisa samo dišem na usta i nitko i ne osjeti smrad znoja. 40000, 41000, 42000, mada vam se ja, otkad koristim dezedorans, taj i taj i ne znojim 5 dana nakon što ga nanesem, 55000, 56000... imate slične sprejeve i za muške, 68000, 69000, da ga na primjer sada imate na sebi već bi vas u liftu izjebale i ja i obje kolegice sa šaltera, i šefica korporativnih korporacija i čistačica., 79000, 80000,...

Još mješajući onu kocku u crnoj kavi, uspio sam kroz otvorena usta, preko ruke, poluglasno reći 'STOP'. Dok je vadila torb,u koju ću dobiti na poklon, kao vjerni klijent i u nju trpala eure, priupitah za uvjete vraćanja. 'Ma ne brinite ništa, kad stignete, koliko stignete.'

Nenavikao na novo okruženje, u čudu izlazim iz banke, grčevito rukom stišćem torbu, takav zamantan zakoračim na cestu, odjednom škripa kočnica, sklopim oči, ukočim se očekujući udarac, ali ništa...

Otvorim oči, a čovjek u velikom crnom autu, nimalo nervozno me upozori da gledam kud hodam. ' Sreća vaša da sam jučer uzeo ovaj novi auto sa super popustom, i na poklon dobio klimu, ABS i ove super gume, kojima je put kočenja manji od metra pri brzini od 100 km/h'. Zahvalim njemu, Bogu i poklonima pri kupnji što sam još živ i krenem dalje prema stanu.

A tamo, ekipa se već skupila, utakmica je večeras, žena ih ugostila, na brzinu se istuširam gelom za tuširanje, nakon kojeg se osjećam kao da sam bio na dvosatnoj četveroručnoj masaži i pridružim im se u ispijanju 16 gajbi pive na nas 5. Jer, u svijetu reklama, piva je super piće kojeg nikad nije dosta, nikad od nje ne boli ni glava ni stomak, niti se itko napije, pa radi sranja, ne daj Bože, da udari ženu ili nešto slično.

Jedini problem je što u ovoj dimenziji nema taxija, oni se još ne reklamiraju, ali, ipak, frendovi neće morati voziti pijani, ako se uopće od pive može napiti. Lijepo im prije puta natočim čašu soka punu vitamina i začas će pretrčati do svoje kuće na drugom kraju grada.

Dok mi veselo gledamo u utakmicu, u kojoj pobjeđuje ekipa za koju navijamo, pijuckamo pivu i grickamo čips, žene se u drugoj sobi dive mišićavim likovima koji ,kao Aladini, iskoče iz bočice kad je otvorite i razlete se po kući u natjecanju tko će bolje očistiti svoj dio za koji je zadužen, jedan je za prozore, drugi za drvo, treći za pločice, čak ima jedan zadužen za zrak, tako ga fino zamiriše... kaže jedna od ženinih prijateljica da joj je devedesetosmogodišnja baka sa artitisom, Alzehaimerom, slijepa na jedno oko uz pomoć samo jednog od njih očistila cijeli stan nakon divljeg penzionerskog tuluma za samo 5 minuta.

Za djecu isto nema brige, vani su, jeste da je kiša počela, da jedu rastopljenu čokoladu, a tu i tamo se zna desiti da se previše zaigraju pa nekog i probodu čakijicom u aortu , ali novi deterdžent spere sve fleke u novoj mašini koja skoro i ne troši ni vodu ni struju. Ako se i prehlade od kiše tu su nove tabletice koje i ona najmanja od godinu, dvije smiju popiti i začas ozdraviti. Jedino prije uzimanja moramo kontaktirati liječnika ili ljekarnika.

Nakon predivne, pobjedničke večeri, kad su gosti otrčali kućama, pripremimo za 4 minute ultrazdravo jelo, i nakon što se izguštamo u hrani, dok žena sprema dijete na spavanje, ja jednom kapljicom deterdženta operem 4 lonca, 15 tanjura, 22 čaše i svu silu sitnog pribora, čak i onu krvavu čakijicu.

Još samo pred spavanje, nakon pranja zuba novom pastom, već osjećajući napredak u bjelini i mirisu, nazovem tetku u Australiju, strica u Švedsku, prijatelja u Japan, sve džaba, jer sam dobio 43200 besplatnih minuta mjesečno kad sam kupio 4 mobitela i laptop za jednu kunu....

Završetak reklama, nastavak novih deset minuta filma prije idućeg polusatnog bloka, vrati me u stvarnost, sa ove strane ogledala, svjestan koliku sam informaciju laži i preseravanja upravo apsorbirao.

U svijetu, u kojem sam bio nema ni traga redovima u bankama, prekršenom obećanju banke o nediranju kamata, opomenama koje se naplaćuju po 50 kuna, a da ne spominjem otimanja stana ili auta zbog neplaćene rate. Nema ni traga deterdžentu koji ne može oprati običnu fleku od trešnje ni nakon 5 pranja, ali se zato majica razvukla kao da je stara kao ja... Ni traga lopovima u telekomunikacijskim firmama, koji opale 5 kuna za minutu roaminga, i nakon dan kašnjenja plaćanja isključuju telefon, a već prekosutra sjedaju na plaću ako se ne plati, niti jednog traga ničega ovoga što upravo vidjeh... ne smijem dočekati budan idući blok, gasim TV i utonem u san, u realnom, recesijskom svijetu.

Bolje da ništa i ne sanjam, jer bolji svijet, od ovog u reklamama ne postoji ni u najljepšim snovima.

Ipak, zadnja misao pred san mi je popravila raspoloženje. Hvala dragom Bogu da uskoro nisu nikakvi izbori.

To bi već bilo previše...