Pojedinci iz Uprave vode Velež u propast i nestanak

Uz sve to, Salem Halilhodžić je i jedan od rijetkih fudbalskih intelektualaca u bivšoj zajedničkoj državi, ako ne i prvi. Po zanimanju je profesor matematike i fizike.

Nakon odlaska iz Veleža, jedno vrijeme igrao je u Austriji, a nakon prestanka bogate fudbalske karijere, posvetio se nimalo lakom trenerskom pozivu. Vodio je čuvenu Veležovu omladinsku školu, jedno vrijeme bio je i šef stručnog štaba prvog tima „rođenih“..

Poslije rata, Salem uglavnom radi u Saudijskoj Arabiji, gdje je stekao zavidno trenersko ime. Već pet godina radi u šampionu Saudijske Arabije, Al-Ittihadu, a jedno vrijeme, zajedno sa bratom Vahidom, trenirao je olimpijski tim.

„U tom olimpijskom timu, sam afirmisao dosta mladih igrača, od kojih su danas četvorica standardna u prvom timu, a dvojica su standardna i u reprezentaciji Saudijske Arabije. Poslije toga sam preuzeo prvi tim, koji sam vodio osam mjeseci i ostvario izuzetne rezultate. Od deset utakmica imao sam šest pobjeda, tri remija i samo jedan poraz. Prvo mjesto smo ostvarili sa sedam bodova prednosti u odnosu na drugoplasiranog. Međutim, nisam bio zadovoljan sa dvojicom Brazilaca i tražio sam da ih zamijene. Međutim oni su željeli svog trenera, pa me šejk zamolio da ponovo preuzmem olimpijski tim, dok je jedan Brazilac preuzeo prvi tim. On međutim nije uspio da zadrži tu bodovnu prednost i izbio je odlučujuću utakmicu od Al-Hilala i zauzeo drugo mjesto. Uslijedile su burne reakcije novinara, igrača i navijača na moju smjenu, ali ja tu ništa nisam mogao, jer šejk ima zadnju riječ“, priča Salem.

Poslije toga, Salem je preuzeo fudbalsku akademiju, od koje nastoji napraviti evropsku akademiju na njihovom terenu.

„Izbacio sam već dvije generacije, koje se takmiče u nacionalnom prvenstvu Saudijske Arabije. Oni su već oko trećeg-četvrtog mjesta, bore se i među nima i dosta kvalitetnih igrača. Mislio sam se vratiti u Mostar ove godine, ali su vlasnici ponovo insistirali da ostanem, jer stvaramo prave uslove za jednu evropsku akademiju. Napravili smo izvanrednu zgradu, sa svalačionicama i salonima, ali imamo samo jedno igralište. Ja sam im predložio da napravimo još dva terena sa umjetnom travom i da profesionalizujemo trenerski kadar, kako bi napravili pravu akademiju, kao što ima naš veliki suparnik Al-Ahly. Mislim da će me poslušati u tome, tereni su već pri kraju. Ja sam ih ubijedio da mi ovdje u Bosni i Hercegovini imamo kvalitenih trenera, koji mogu da pomognu. Iz Veleža sam predložio Emira Tufeka i Velibora Pudara, koje sam trenirao i za koje znam da su dobri ljudi i treneri. Oni su već počeli raditi i od njih samih zavisi koliko će se tu i zadržati“, govori Salem.

Prije četiri godine, bili ste blizu ponovnog povratka na Veležovu klupu?

„Želio sam se vratiti i pomoći klubu, u kome sam doživio i najveću fudbalsku slavu. Međutim, ljudi u klubu, od kojih neki i sada rade, namjestili su mi igru, jer su se bojali zbog saznanja da ja radim pošteno i ne dam da mi se iko miješa u posao. Oni su učinili sve kako se ja ne bih vratio u Velež“..

Iz Uprave Veleža tada je saopšteno da ste ucjenjivali klub i da ste tražili veliku platu?

„Čista laž i krajnji bezobrazluk. Pojedinci iz Uprave, koji su umislili da su oni Velež i koji se ponašaju kao da je Velež njihovo privatno vlasništvo, a većina od njih su totalni anonimunsi, izmislili su i u javnost plasirali te, navodne, moje ultimatume. Ja sam im, na kraju, rekao da mi nije krivo što se nisam vratio u klub moje mladosti, a tražio sam da budu makar toliko pošteni pa da navijačima kažu pravu istinu i šta sam, u stvari, tražio“.

Je li u pitanju bila plata od nekoliko hiljada maraka?

„Istina je da sam tražio da mi se stan adaptira, a to je posao vrijedan najviše pet hiljada maraka. Platu uopšte nisam spominjao, jer mi novac nije bio bitan. Oni su mi obećali neku malu platu, koju sam ja u Beču mogao honorarno zaraditi, što je bio jasan znak da ne žele da preuzmem Velež, jer se oni boje svakog ko zna posao, koji hoće pošteno raditi i kome je istinski stalo da se Velež opet vrati tamo gdje mu je mjesto. Mnogi ljudi iz Uprave, koje prije rata nikad nisam vidio niti za njih čuo, a danas vedre i oblače u Veležu, totalno su me razočarali kao ljudi. Zašto ne reći i ovo: vidio sam da u Veležu postoje neke struje, koje žele nešto privatno, neke poslove koji nisu baš regularni. Na moju sreću, Vahid je tada pošao u Saudijsku Arabiju, poveo mene sa sobom i ja već petu godinu sa uspjehom radim tamo. Mislim da sam mnogo toga što sam izgubio u ratu, sebi obezbijedio u ovom periodu“.

Postoji li, i pored tog razočarenja, želja da se, poslije povratka iz Saudijske Arabije, vratite u Velež?

„ Zbog svega to što sam tada doživio od pojedinaca, ohladio sam i udaljio od kluba, a koliko sam čuo, tako je bilo i sa drugim bivšim igračima. Ja iskreno i silno volim Velež i pratim sva dešavanja oko njega i uvijek sam govorio da pojedinci ne čine klub. Kad god bude neka akcija, koja će uključivati stare igrače, ja sam vazda spreman pomoći. Zalagao sam se i za izgradnju stadiona na lokalitetu Sjevernog, sa kapacitetom od 15.tak hiljada mjesta i za traženje pomoći međunarodne zajednice, ako već ista nije htjela pomoći da se Velež vrati na stadion pod Bijelim brijegom, koji je i prije rata bio gradski. Za sportsku Evropu, velika je sramota da klub, takvih vrijednosti, takvog imena i renomea, kao što je Velež, igra na stadionu u Vrapčićima. Ali, moram reći da većini u Upravi Veleža odgovara sadašnja status quo situacija“.

Znači, ništa od povratka u Velež?

„Nisam rekao nikad, samo ne dok su u Upravi kluba ljudi koji Veležu ne misle dobro, koji ga, imam osjećaj i svjesno, vode u propast i netanak. Velež je, to moraju shvatiti, svetinja, koja je simbol grada, simbol ove države, čiji brojni igrači treneri, svuda gdje se nalaze, s ponosom ističu da su ponikli u Veležu. Puno nas je bivših Veležovaca koji istinski želimo pomoći u ozdravljenju kluba i njegovom postavljanju na stabilne noge. Ali, kako to postići s ljudima, koji ne vide dalje od svog nosa. Zapravo, koji se samo rukovode devizom 'A gdje sam tu ja'. Iskreno se nadam da i navijači prepoznati da su ti ljudi zlo za Velež i da s njima, na čelu, nema vedrije budućnosti za Velež. Navijači Veleža ne zaslužuju da takvi ljudi vode klub najsvjetlije tradicije. A ako baš toliko vole Velež, kako to često izgovaraju, onda to mogu dokazati samo ako se povuku i kormilo kluba predaju bivšim asovima i svima onima koji Velež vole kao svoje najrođenije. Ako se to desi, vratiću se, ali i mnogi drugi, jer mi imamo moralnu obavezu prema klubu, u kome smo ponikli. Jer, da nije bilo Veleža, ne bi bilo ni naših uspješnih karijera. Tada će doći i uspjesi, jer će se raditi pošteno, a tako smo se svi mi bivši fudbaleri ponašali dok smo s ponosom nosili časni crveni dres“, kaže Salem Halilhodžić, na kraju razgovora za portal NovaSloboda.ba.