Priče o izlasku iz krize ishitrene i puka obećanja

Od početka godine, resorni ministri ističu kako je BiH „dobro prošla i u odnosu na ostatak svijeta“, što je apsurdno s obzirom da svaki mjesec domaća vlast strepi hoće li aranžman sa MMF-om biti nastavljen.

Zar smo dobro prošli time što se borimo da osnovne životne namirnice ne poskupe i što smo godinama naviknuti da jedemo kruh i mlijeko po uzoru na gladne u Africi?!

Prezentirani podaci javnosti kako je priliv novca od poreza na dobit i dividendi od poslovanja poduzeća porastao, tjera nas na zaključak da se kršenjem osnovnih ljudskih prava, uposlenicima i društvima otima od plaće, dok za regres i prijevoz mnogi odavno ni ne znaju.

U HSP-u podsjećamo da i dalje stoje otvorena pitanja dotacija mirovinskom fondu, kako bi bar isplata mirovina bila do kraja godine, kao i dijela novca za razvojačene branitelje.

Kad se „lagano oporavljamo“ od krize, kako tvrdi Vrankić, zašto još uvijek stoje ta pitanja otvorena i zašto Bevnada ponovno najavljuje smanjenje dotacija nižim razinama vlasti?

Nadalje, izjave da je industrijska proizvodnja porasla i da je izvoz povećan odnosi se na kvartal ove godine dok je još bilo uvezene sirovine, a kako naše gospodarstvo nema sredstava, te država ne podržava projekte za korištenje bh. potencijala i sirovina, mi ostajemo ubuduće i bez sirovina i izvoza.

U HSP -u pozivamo, po tko zna koji put, Gospodarsku komoru BiH da učini nešto po pitanju sporazuma, kako bi se i naši proizvodi našli na svjetskom tržištu, jer bi uskoro BiH mogla prestati s ionako slabom proizvodnjom i izvozom.

U prehrambenoj industriji, primjerice, mogao bi se iskoristiti hrvatski maloprodajni lanac Konzum, koji je sa svojim proizvodima u prisutan u cijeloj BiH, a koji bi, po nekom budućem sporazumu s Gospodarskom komorom, mogao osigurati na svojim policama određeni postotak domaćih bh. proizvoda.

Ovako je hrvatskim i europskim proizvođačima i izvoznicima osiguran izvoz i plasman na bh. tržištu, a naši domaći proizvodi nemaju čak ni mjesta na domaćem tržištu.